Početna » Zeleni Kutić » 28. Koga je doista briga

 

28. Koga je doista briga

 

Prošli još jedni izbori. Neki zadovoljni, neki razočarani. Kao i uvijek. Izborna kampanja bila je jednaka svim onima prije. Puno govora, puno obećanja, mnogi će reći, praznih obećanja. U nekoliko tjedana izborne kampanje predoziraju nas obećanjima. Dolaze sa svih strana: iz televizora, radio prijemnika, novina, ispadaju čak i iz poštanskih sandučića. Toliko obećanja da se na kraju zapitamo želimo li mi stvarno to sve što nam političari obećavaju?! Kako bilo, obećanja je puno, ali priznajmo, dobrim dijelom zato što to i očekujemo. Očekujemo da se drugi pobrinu za nas i naše probleme. Naravno, zašto i ne bi, kada su za to plaćeni? Međutim, većinu tih istih plaćenika rijetko ćete susresti u šetnji vašim kvartom, ili, još rijeđe će neki od njih sutra doseliti u stan do vas, uspostaviti dobrosusjedske odnose pa konačno zamahnuti tim moćnim političkim štapićem i odmah riješiti nedostatak rasvjete, narkomanske igle i blatne prilaze u naselju. Zamislite tek koliko je teško shvatiti te probleme nekome tko sjedi u Ministarstvu i raspodjeljuje sredstva. Ne, to se neće dogoditi. Politika probleme rješava dugo. To smo valjda do sada shvatili. Što nam onda preostaje, da kukamo i čekamo na rezanje vrpce i otvaranje šampanjca? Ili, možda možemo nešto učiniti i sami pa pokazati onim plaćenicima da politika može imati i drugo značenje. Evo prve rečenice o politici iz definicije koju možete pronaći na Wikipediji: „Politika su procesi i način na koji se donose odluke unutar jedne grupe ljudi. Iako se obično politika odnosi na vlade, političko ponašanje se opaža u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića.“ Dakle, politike može biti u svakoj zajednici. Pa zašto ne bi i u vašoj? Pa i u našoj? Jednostavno, politika ne treba značiti baš ništa negativno. Trebamo je promatrati kao način organiziranja u kojem jedna skupina donosi odluke za sebe i druge. I sada, zaboravite, ili barem pokušajte zaboraviti na sve svoje doživljaje politike i političara. Zamisliti nešto poput pozitivne politike, dobre politike prisutne u vašoj zajednici gdje zajedno s ostalim članovima nalazite rješenja za probleme koji vas okružuju. Pokrećete akcije. A onda zadovoljno pogledate oko sebe i sviđa vam se ono što vidite: skupili ste siću i posipali prilaze pa sad više nema blata i leda; svi su potpisali peticiju u kojoj se traži poboljšanje rasvjete pa ste s tom listom nekoliko dana uporno kucali na vrata plaćenika – kad ste tako uporni netko vas mora i primjetiti. I gle, zbilja, rasvjeta stigla, a s obzirom da više niste u kmici, ni narkići vam se ne skupljaju oko zgrade. Eto vidite, nije tako teško baviti se politikom. Samo treba malo dobre volje, malo zajedništva i podosta upornosti. Sve je to ono što nažalost često nedostaje našim poznatim plaćenicima. To ne znači da će nedostajati i vama. Nemojte da vam motivacija bude novac. Naknadu za svoj trud potražite u onome što ćete vidjeti oko sebe nakon što uspijete s nekom akcijom. Građanska inicijativa je najpozitivnija politika koja postoji. Takvu politku treba birati uvijek, jer takva politika ste vi. Bolji ste promatrač problema oko vas od bilo koga tko sjedi u nekakvoj dalekoj kožnoj fotelji. Pa se zapitajte zašto biste bili tek svjedok, kad heroj možete biti već sutra?

Komentari su zatvoreni

Nije moguće komentirati ovaj post.