29. Mentalno zagađenje

Ljeto Gospodnje 2009 n.e. Velika svjetska kriza. Ekonomska kriza. Kriza koja je bacila u sjenu onu još veću, krizu čitavog našeg planeta. Ekonomska oskudica ispraznila nam je džepove, ali zato nam je glave dodatno napunila. Evo, u mojoj glavi kuha. Jasno, ne od vrućine. Nego od podataka. Primam svakojake: o smaku svijeta, zlokobnom majanskom kalendaru, velikim zavjerama i još većim prijevarama. S gospodarskom krizom glasnoća svih tih podataka samo se dodatno pojačala. Pridružili se ovi podaci onim standardnim – o zdravoj i nezdravoj prehrani, zdravoj i nezdravoj tjelovježbi, zdravom i nezdravom sunčanju, zdravom i nezdravom življenju; zatim vijestima iz života političara, vijestima iz crne kronike, vijestima iz života slavnih, vijestima iz života životinja, obavijestima o vremenu, prometu, tv-rasporedu, koncertima, filmovima, bendovima, brendovima, sniženjima, poskupljenjima, itd, itd, itd. I tako dalje.
Znanje možda glavu čuva, ali suvišne informacije je definitivno kvare.
Ovo je svakako godina u kojoj su se šizofrene informacije razmnožile po svim medijima. Prema nekima od njih nad svima nama vladaju izvanzemaljci gmazovi, dobro zakamuflirani u ljude iz susjedstva, prema nekima će slijedećeg ljeta početi treći svjetski rat, k tome i nuklearni. A prema još nekim informacijama koje se mogu čuti, mi ljudi nismo nimalo krivi za opću propast okoliša nego je to samo posljedica prirodnih procesa na Suncu.
Dovoljno da pametan čovjek vikne: tko bi zdravog razuma u sve to povjerovao!?
A onaj još pametniji čovjek će reći: pa ovaj svijet je toliko šašav da više ništa ne bi bilo čudno.
Pa čak i da su sve zlokobne glasine istinite, znate što? Baš me briga.
Jer, ako me bude briga, mislim da ću se ozbiljno razboljeti, a u sporedbi s time, izgledna svinjska gripa činiti će se kao mačji kašalj. Tko god bio taj koji zapravo upravlja Zemljom, taj sigurno želi da se razbolim i koristim memorijski kapacitet za smeće kojim me se svakodnevno nastoji napuniti.
Kada je nekakva kriza, ljudi se uznemire, počinju se pitati. Zašto je baš tako i zašto je to baš sada. Pa kada već pitaju, dobiju i odgovore. Najčešće ne dolaze lijepo upakirani. K tome su i bljutavog okusa. Lako im je vjerovati, jer je situacija taman dovoljno loša da bi mogla postati još gora. A kad u nešto povjeruješ, povećaš si šanse da će ti se to i desiti. Stvarnost je najčešće onakva kakvom je sami oblikujemo. Ekonomska kriza možda jest činjenica, ali u našim će životima biti trajna i snažna onoliko koliko mi sami to dopustimo. Nažalost, u našoj zemlji nezaposlenosti je bilo i prije krize. To je nešto s čime ćemo se još dugo morati boriti. Sa svime ostalime, baš i ne bismo trebali imati previše posla. Prepustimo to onim gmazovima, vanzemaljcima i urotnicima iz ovalnih i sličnih ureda.
Jer, život je zapravo jako lijep. To možemo primjetiti čim stišamo radio, ili ton na televizoru. Čim preklopimo novine i jednostavno kliknemo shut down na većinu smeća kojim nas se uporno bombardira. Da, sve se čini vedrijim kada počistimo svoj mentalni okoliš. Tada ovaj svijet postaje puno ugodnije mjesto za življenje. Postaje mjesto za igranje. Za našu igru. U kojoj se nitko ne poigrava s nama.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014