04. Vjesnici proljeća

Iz nekada popularnog dječjeg romana «Heidi», jedan prizor neću nikada zaboraviti: trenutak kada djevojčica, nakon dana provedenog na planini dotrči djedu sa buketom proljetnog cvijeća, zamotanog u pregaču. Iako je imala veliku želju razveseliti djeda, Heidi se rasplakala vidjevši da se bujno šarenilo pretvorilo u suhe, uvele, prutiće. Cvijeću je mjesto na otvorenom, a ne ovdje, tješio je djed svoju unuku, a ona je odlučila da više nikada neće ubrati ni cvijetak.

Možda sam pretjerano sentimentalna jer sam i ja nekada imala djeda s kojim sam čitala ovu i mnoge druge priče. A, možda sam i ljuta što sam u subotu vidjela nekoliko kumica kako na placu prodaju ubrane – visibabe. I još više ljuta na sve one koji su te visibabe – kupili. Vjerojatno su uvenule do kraja dana.

Iako je razumljiva potreba da živimo u obilju, ponekada je teško pronaći razumijevanja za neke naše želje. Visibaba je vjesnica proljeća. Kome najavljuje proljeće na kuhinjskom stolu? Vama? Teško da ćete u četiri zida doživjeti promjenu godišnjeg doba. Za pravi ugođaj potrebno je prošetati prirodom, udahnuti zraka, gaziti mokrom zemljom i pozdraviti prvo cvijeće koje izviruje iz snijega. Takav će vas izlazak sigurno razveseliti. Uz to je i besplatan, a pamtiti ćete ga duže od par uvelih cvjetića na stolu.

Vjesnici proljeća tako su rijetki. Pojave se samo da nas pozdrave, da nam daruju malo boje, malo života. Pripadaju svima, stablima, šumskim stvorenjima, nama šetačima. No, postoje samo dok su korijenom u zemlji, slobodni, ne uzgojeni. Kod kuće uvijek možete poklanjati pažnju svojim sobnim teglicama. Ako ste sretnici, možete saditi tulipane u vrtu. Neka vam to bude granica.

Svoje granice Heidi je odavno shvatila. Kamo god da je išla, prirodu je nosila sa sobom, u srcu. Istina, čitava je ta priča pomalo hipijevska. No, retro je uvijek u modi. Pa zašto se onda ovog proljeća ne bismo nosili sasvim – pozitivno?

Objavljeno u Karlovačkom listu 15.3.2006.

By admin in Little Green Corner on May 2, 2013