34. … i bi svjetlo

povodom Dana planeta Zemlje, 22. travnja

Naš pas,maleni terijer, voli plivati. I tome se veseli poput djeteta. Skače, šapama radi mjehuriće i ne želi izaći van. Uživa. I njegova sreća nam je jako važna. Ako koji dan ne stignemo s njim otići u neku dugu šetnju, onda mu to nastojimo nadoknaditi. Zašto? Zato što ga volimo i zato što se osjećamo odgovornima za njegovu sreću.
A što je s nama i našom srećom? Jesmo li za nju odgovorni sami, ili bi se netko drugi trebao pobrinuti za nas onako kako mi brinemo o našim ljubimcima?
Ako je točan odgovor ovo prvo, zašto onda toliko vremena provodimo radeći stvari u kojima ne uživamo, brinući o događajima i ljudima koji nas se ne tiču, ljuteći se na druge zbog vlastitog nezadovoljstva… je li to sreća?
Ako je drugo točan odgovor, zašto se onda politike i vlasti prema nama ponašaju kao da smo im najveća smetnja i neprijatelj, ograničavajući nas gdje god stignu… pa zar bi nas to trebalo usrećiti?
U sjeni vijesti iz Haaga, Japana, Libije, u sjeni senzacionalnog i povijesnog dolaska poznate robne marke u centar Zagreba, u Europskoj uniji ovih će se dana početi provoditi zakon o preradi i upotrebi ljekovitog bilja. Za razliku od većine drugih informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju, ova će direktno utjecati na naše živote. A ne spominje je se u niti jednim vijestima. Za uvođenje ovih novih propisa saznati ćete samo ako se vi, ili vaši poznanici bavite ljekovitim biljem. A možda ni tada, usprkos činjenici da zapravo svi, posredno, ili neposredno imamo neke veze s ljekovitim biljem. Zakon, koji se uvodi kao još jedan u nizu doprinosa dobrobiti čovječanstva trebao bi spriječiti zloupotrebu i posljedice nepromišljenog korištenja ljekovitog bilja. U stvarnosti, zakon će ograničiti rad homeopata i većine onih koji se bave alternativnim oblicima liječenja, a u bližoj budućnosti mogao bi se obrušiti i na uzgoj ljekovitog bilja u vrtovima. Da, ovaj je zakon jedan od onih koji će direktno utjecati na naše živote, što je još jedna od divnih pogodnosti demokratskog svijeta kojeg bi osnova trebalo biti pravo na slobodu izbora.
No, nije sve tako strašno. Svijet u kojem živimo sazdan je od krhkih dijelova. Nedavno je jedna baka kopajući po smetlištu prerezala optički kabel i ugasila internet čitavoj Armeniji i okolnim zemljama. Zamislite sad da tako nestane struje. Zauvijek. Svijet i život koji poznajemo, zajedno s televizijom, internetom, Facebookom, mikrovalkom, mobitelom i svime bez čega ne možemo živjeti, sve to bi nestalo. A mi? Mi bismo se prilagodili. I pritom zaboravili na sve ono bez čega donedavno nismo mogli zamisliti ni sat vremena svog života.
Slijedeći put, kad ugledate djecu, ili nečijeg ljubimca kako iskreno uživaju u životu, ne čekajte povoljan trenutak nego se pridružite toj radosti. Život se ne bi trebao sastojati od čekanja. Život bi trebali činiti trenuci u kojima se osjećamo kao dijelovi cjeline zvane Priroda.
Jer, ne postoji zakon jači od zakona prirode. Ne postoji zakon koji će oduzeti pravo na razmišljanje. A mi, mi smo i priroda i um, mi možemo utjecati na svijet u kojem živimo. Mi možemo učiniti ovaj svijet boljim. Samo kad bismo htjeli. Samo kad bismo se počeli baviti stvarima koje nas se uistinu tiču. Samo kad ne bismo toliko dopuštali da nam drugi određuju što ćemo raditi i kako razmišljati.
Samo kad bismo počeli poštovati život koji nam je dan na ovom planetu što se zove Zemlja.
A ako ni to ne upali, uvijek možemo prerezati strujni kabel. Tu je negdje, negdje blizu nas.
A možda i u nama.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014