37. Nevidljivi

Uoči obljetnice rata u Afganistanu, vijesti CNN-a objavile su usporednu statistiku ubijenih na početku rata i sada, deset godina kasnije. S ponosom su istaknuli kako je broj mrtvih znatno manji, osobito civila. Iz perspektive rata, to svakako jest dobar pokazatelj. Iz perspektive ljudskog srca strašno je promatrati život sveden na statističku obradu.

No, svijetom očito ne vlada perspektiva ljudskog srca. Novac i strah igraju glavne uloge, a čovjek je u svemu tome tek sporedan lik.

Kao udruga koja se bavi zaštitom okoliša i prirode i kao udruga koja vodi Zeleni telefon za područje Karlovačke i Ličko-Senjske županije, redovno se susrećemo s problemima u kojima su ljudi kolateralne žrtve. Najčešće se osjećaju zanemarenima od onih koji su prvi dužni brinuti o kvaliteti njihova okoliša. Čak i kad su glasni, taj glas nije dovoljno snažan da bi pokrenuo stvarnu, dugotrajnu promjenu. Vlast redovno zatvara vrata pred onima kojima bi trebala služiti.

Međutim, ako se vlast ponaša tako, ne znači da i mi trebamo postupati jednako. Zamislite da su za promjenu glavne vijesti one koje govore o dobrim događajima, o dobrim ljudima. A takvi mi ljudi većinom i jesmo – dobri smo. Samo to rijetko pokazujemo, možda zato što smo toliko zaokupljeni negativnom slikom svijeta da nam se katkad čini kako dobrota nema baš nikakvog smisla.

Nedavno nam se na Zeleni telefon javila žena koja bez pitke vode živi u kući koja je još prije petnaest godina određena za rušenje, jer je opasna po život. U centru grada. Nezaposlena. I tek je 33. na listi prioriteta gradskih stanova. Možda to i nije slučaj koji Zeleni telefon može riješiti, ali dovoljno govori o očaju jedne žene koja više ne zna koga pitati za pomoć. Dovoljno govori o tome koliko ljudska patnja može biti nevidljiva.

Nekoliko posljednjih tjedana iz nevidljivosti izlazi sve veći broj nezadovoljnih građana SAD-a, Kanade i ostatka svijeta. Pod parolom da gotovo svi mi činimo 99 posto onih kojima je u većoj, ili manjoj mjeri uskraćeno pravo na rad, zdravlje, obrazovanje, mirovinu, stanovanje, mir, okoliš i konačno – budućnost, nenasiljem se nastoji promijeniti perspektivu manjine koja upravlja svijetom.

Je li takva promjena moguća?
Naravno da jest.
Ta promjena se već događa.

Među tisućama onih koji ovih dana prosvjeduju Amerikom, ima i onih kojima život baš ništa nije uskratio.

Što onda rade tamo? Pokazuju suosjećanje.

Suosjećanje, da, to je ono što nedostaje vladajućoj manjini.
A katkad nedostaje i nama samima.

Svi imamo mogućnost učiniti promjene. Da bismo ih počeli činiti, moramo početi promatrati svijet iz perspektive šire od one koja uključuje samo naše potrebe. Početi primjećivati nevidljive.

A koja je naša nagrada u svemu tome?
Osjećaj stvarne prisutnosti na ovome svijetu.
Osjećaj da doista mijenjamo svijet.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014