45. Politika i mi

Tresla se brda – rodilo se niš’. Tako bi se otprilike mogao opisati hrvatski pokušaj ukidanja plastičnih vrećica. Iako je novi ministar zaštite okoliša i prirode javno dao riječ kako će se nastaviti baviti ovim problemom, do danas to nije učinio. Možda je previše zauzet ublažavanjem stvarnog opsega zagađenja u Slavonskom Brodu. Kako god bilo, politika i industrija ponovno su donijeli odluku kakva je najbolje odgovarala njima samima. Jednako tako, ignorira se protivljenje široke javnosti u slučajevima HE Ombla i apartmanizacije Srđa. U oba slučaja demokracija besramno pokazuje svoje pravo lice: većina se ima pravo buniti, ali manjina će iskoristiti pravo razuvjeravanja pa i ušutkavanja većine.
I što većina može učiniti usred ovakvog igrokaza? Nastaviti se buniti.
Dok će dubrovački problem biti riješen tek ukoliko i kada se planovi štetni za javnost i okoliš, plastične vrećice ne trebaju i ne bi trebale čekati političku odluku. To je problem u čijem bismo rješavanju trebali sudjelovati svi, pod uvjetom da smo svjesni svoje odgovornosti prema okolišu. Prestanemo li svi koristiti tanke plastične vrećice koje nam se besplatno nude na svakom ćošku, za okoliš ćemo učiniti više od bilo kojeg zakona i propisa.
Možemo više nego što činimo. Uvijek će postojati politika i uvijek ćemo, na drugoj strani, postojati mi, usprkos tome što će svi ustavi i deklaracije ovoga svijeta tvrditi suprotno. No, dok god pristajemo sebe doživljavati malenima i običnima, dopuštamo politici da bez nas odlučuje o tome u kakvom ćemo svijetu živjeti. George Orwell jasno je upozorio da ukoliko želimo znati kako će izgledati budućnost, dovoljno je da zamislimo čizmu preko ljudskog lica. Je li čizmi mjesto baš tamo, nema odlučiti tko drugi nego onaj kome se ta čizma približava sve više.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014