16. Pinklec na rame

Prijateljicu mi je nedavno napao val tuge kada je shvatila kako nikada nije posjetila Plitvice. Smiješno? Pa i nije. Vjerujem da Japanci poznaju ljepote Hrvatske ( o kojima toliko rado govorimo) bolje od nas. Školarci će vam brzinom svjetlosti nabrojati sve naše nacionalne parkove, ali, da li su ih u stvarnosti doživjeli – baš i nisu. Šteta.
Šteta je što smo zaboravili na ono što se nekada zvalo kultura življenja. I nemojmo za to svaliti krivnju na školski sustav ili nešto slično. Priznajmo da smo vikende pretvorili u gledanje TV programa i spavanje. A ponedjeljkom se čudimo kako smo nakon toliko spavanja još umorniji.
Imam prijatelje u Češkoj i često odlazim tamo. Ako ste mislili da Česi jedino putuju na naše more, varate se. Ovaj narod ima lijepu naviku – znaju iskoristiti vikend. Iako im je standard niži od našeg, petkom su vlakovi puni ljudi s naprtnjačama. Putuju svi, bez obzira na godine. Penju se brdima, obilaze sela i stare gradove. Česi vole svoju zemlju i poznaju svoju zemlju.
Mi uglavnom volimo svoju zemlju.
Nakon rata, umjesto da smo počeli živjeti punim plućima, zaboravili smo da ih i imamo. Sada se zabavljamo guranjem kolica u superhiperturbomarketima. Trošimo. Ljutimo se na svoju potrošnju. I trošimo opet.
Pa kad već trošimo, hajde da bacimo koju paru na jedan izlet. Uspomene gratis.
I ne zaboravite, kad vam se nešto nikako ne da, pravi je trenutak da to napravite. Iznenadit ćete se koliko nam energije može dati malo zelenila.
A proljeće je stiglo…

Objavljeno u Karlovačkom listu 13.4.2006.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014