21. Reakcija pa akcija

Vananda Shiva. Vananda Shiva. Vananda Shiva.

Ne, nije ovo mantra. Već ime koje treba upamtiti. Nedavno je na televiziji prikazan dokumentarac o toj izvanrednoj ženi, Indijki koja se već godinama bori protiv invazije GMO-a na svoju veliku, ali siromašnu zemlju. Iako se može učiniti da je borba sa moćnim američkim korporacijama unaprijed izgubljena bitka, gospođi Vanandi to nekako uspijeva; boriti se s uspjehom (sama se rado šali kako to može zahvaliti svetim kravama koje je zahvalno štite, jer im je njen otac uvijek dopuštao ulaziti u kuću). U toj borbi ona ne troši niti gomilu novca niti suvremeno oružje. Njeno je jedino oružje uvjerenje da je ono što se događa u njezinoj zemlji i svijetu, pogrešno: da su informacije o korisnosti i bezopasnosti GMO tehnologije tek propagandna izmišljotina. Uvjerena je da GMO može negativno promijeniti budućnost čovječanstva, a u tome je slijede znanstvenici (oni koji su sposobni iskreno priznati da i znanost voli lagati narod) i brojni stanovnici Indije kojima je GMO donio samo gomilu gubitka u svakom smislu; naime, u Indiji su sve brojnija samoubojstva zemljoradnika kojima je bilo obećano da će im prijelaz na GMO otvoriti vrata bogatstva, a doveo ih je samo do gomile dugova, do situacije u kojoj su izgubili svaku nadu u budućnost. Ono u čemu Vananda uspijeva jest vraćanje na organsku poljoprivredu. Ona to čini bez lažnih obećanja o brzom uspjehu i zaradi pa joj se zagovornici GMO-a veselo izruguju kao osobi koja podupire siromaštvo. Ono što je dobro, jest da još uvijek ima onih koji je žele slušati i slijediti. I sve ih je više, zahvaljujući Vanandinoj neumornoj upornosti, tvrdoglavom nastojanju da svijet uvjeri kako su tehnologije prošlosti ipak daleko pozitivnije za našu zajedničku budućnost. Indijcima, koji se osjećaju kao da su još jednom nasjeli na zapadnjačku prijevaru, Vananda predstavlja novu nadu, novog Ghandija.

I što mi možemo naučiti od gospođe Shiva? Prvo, ne bi nam bilo loše da malo bolje razmislimo o tome kakva je to hrana koju kupujemo po urnebesno niskim cijenama, a drugo, naučimo da i mi možemo biti Vananda Shiva. Naučimo se boriti. Ne samo protiv GMO-a (koji jest ozbiljna prijetnja), već i protiv mnogih drugih prepreka koje nam lagano počinju ugrožavati život. Naučimo reagirati na vrijeme kako bismo spriječili najgore. Jer, to je ono na što imamo pravo: reagirati, protiviti se i pokušati zaustaviti. Naš grad nedavno je potresla tragedija, koja je nažalost još jednom pokazala pravu sliku našeg gospodarstva i društva uopće: morao je biti izgubljen ljudski život kako bi se napokon maknula zavjesa i otkrila crna stvarnost poslovanja jedne ugledne tvornice. Sada su svi glasni; govore kako taj problem postoji već dugo, životinje su ugibale, a miris otrovne tvari mogao se često osjetiti i to ne samo u neposrednoj okolini tvornice. Stanovnici dijela grada u kojem se nesreća dogodila, mnogo su puta kontaktirali i policiju i gradsku vlast, no tamo ih nitko nije ozbiljno shvaćao. No, što je šačica stanovnika jednog kvarta naspram gradske uprave? Tek šačica vječnih nezadovoljnika. Jedan glas teško može biti dovoljno snažan za uši vlasti. Međutim, mnogo glasova treba slušati, jer to su glasovi birača. Mnogo glasova zajedno postaje moćno. Mnogo glasova zajedno spriječilo je projekt Družbe Adria. Mnogo glasova zajedno možda uspije spriječiti uništenje zagrebačke jezgre. Mnogo glasova zajedno možda je moglo spriječiti jednu nesreću. Zašto nismo na vrijeme reagirali ako smo znali da problem postoji iako ne stanujemo tamo? Odgovor ostaje na našoj savjesti. Grešku možemo popraviti; možemo prestati očekivati od drugih da riješe naše probleme i početi od sebe samih očekivati rješenja.
Zašto?
Zato jer to možemo.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014