6. radionica: Sušenje i skladištenje bilja

Na vrhuncu vrtlarske sezone počinje berba plodova. Većinu toga najbolje je konzumirati odmah nakon branja, a viškove obično zamrzavamo ili konzerviramo.
Neko povrće, poput tikvi, dovoljno je skladištiti. U dobrim uvjetima tikve mogu stajati čak godinu dana. Beru se nakon što im se posuši peteljka, a čuva na sobnoj temperaturi. Vlaga im šteta i ubrzava truljenje. Namjeravate li ih skladištiti tad ih dirajte samo za peteljku ili rukavicama – dodirom možemo prenijeti patogene koji mogu dovesti do brzog propadanja ploda. U svakom slučaju tikve konzumirajte što češće – ukusna su namirnica koja istovremeno hrani i čisti naš organizam.
Luk je najbolje brati prije nego se polegnuta cima (vanjski zeleni dio) posuši. Beremo li luk dok je cima još zelena moći ćemo ga lako izvući bez previše kopanja. Ostavimo li luk predugo u tlu, može doći do truljenja. Ponekad luk krene u cvatnju. Ne namjeravamo li sakupljati sjeme, tad je pupoljak najbolje ukloniti kako ne bi utjecao na razvoj ploda. Luk koji je krenuo u cvatnju najbolje je ne čuvati predugo jer je skloniji truljenju. Nakon berbe luk se suši na prozračnom ali ne i sunčanom mjestu. Ako smo luk brali s cimom koja se krenula sušiti možemo isplesti vjence luka i tako ih čuvati. Važno je da luk pohranimo na suho i prozračno mjesto. Luk koji je proklijao možemo saditi i uživati u mladom luku.
Omiljene paprike i rajčice beremo prije nego krenu jesenske magle i hladniji dani. Plodovi se konzumiraju odmah ili se namijene za zimnicu. No, možete pokušati skladištiti biljke – čuvamo ih u teglama sa zemljom koja ne sadrži puno hranjiva kako bi biljke mogle mirno prezimiti. Korijen skratimo, uklonimo lišće i pupoljke, a biljku skratimo na veličinu korijena. Biljke u teglama čuvamo u slabo grijanoj prostoriji uz tek povremeno zalijevanje.
Krumpir beremo nakon što mu odumre nadzemni dio, najbolje nakon kiše kad je tlo dovoljno rahlo i rashlađeno. Nakon berbe sitan krumpir možemo odvojiti za sjeme,. Krumpir koji želimo što duže čuvati za konzumaciju maknemo sa svjetla – dp mraza ga možemo čuvati na otvorenom, a nakon toga ga premjestimo u podrum ili garažu. Proklija li krumpir, klice možemo ukloniti i tako ga čuvati i jesti sve do proljeća.
Grah možemo brati dok je još mlad ili nešro kasnije kad se posuši. I jedno i drugo ima svojih prednosti. Mladi grah je mekan i kraće se kuha. Grah se pri berbi ne čupa već bere s dvije ruke kako ne bismo potrgali stabljiku. Mladi grah se odmah nakon branja i čišćenja mora konzumirati ili zamrznuti. Suhi grah beremo nakon što se mahune na stabljici posuše. Da bismo ga lakše očistili mahune još nekoliko dana sušimo na suncu. Suhi grah kuha se duže ali može se čuvati bez zamrzavanja. Imate li velike količine suhog graha, odmah nakon berbe ga očistite i zamrznite na 48 sati i prije skladištenja posušite na suncu. Na taj način ćete spriječiti pojavu čestog nametnika – grahovog žiška. Nakon branja mahunarki, biljku možete ostaviti u tlu. Korijem mahuna hrani tlo dušikom.
Iako većinu vrtnih plodova beremo prije pojave mraza, neke vrste mogu bolje podnijeti hladnoću, naročito ako su dobro malčirane. To su matovilac, zimska salata i kovrčavi kelj koje možemo imati svježe u vrtu tijekom čitave zime.