17. Zemlja

Prošlog je vikenda svijetom obilježen Dan planeta Zemlje. Jedan dan u godini za naš planet. Za naš dom.

O svojim kućanstvima brinemo svakodnevno; pospremamo krevete, brišemo prašinu, peremo suđe, prozore, podove… Održavamo ih urednim kako bismo se što ugodnije osjećali.
Kada bismo toliko brige posvećivali ovom planetu, tada bismo taj jedan dan u godini mogli provesti u sveopćem slavlju. Jer Zemlja bi bila sretna. Ovako je to jedan dan koji nas najprije podsjeti da mi doista živimo na Zemlji, a zatim na sve one tužne posljedice našeg djelovanja. Istina, nismo baš najpristojniji stanari. Pravimo se da ne razumijemo Zemljin govor, uzimamo sve, ne razmišljajući o onima koji dolaze poslije nas.
Zašto to radimo? Zato što je tako lako. Kada se ujutro probudim, nije mi teško pod tušem potrošiti dvostruko više vode samo da bih se razbudila. Dok kuham, gladna sam i u žurbi, pa mi ni ne pada na pamet odvajati otpad. Redovito podlegnem reklamama, izbjegavajući i pomisliti da li je proizvod možda štetan za ozon, okoliš ili testiran na životinjama.
Baš je lako. Ne biti svjestan. A naše male svjesnosti Zemlji bi puno značile. Zbog njih naša djeca ne bi trebala brinuti hoće li jednom imati pitke vode i dovoljno kisika. Samo malo više svjesnosti i mijenja se budućnost. Zato ću ja sutra biti bolja.

A vi?

Objavljeno u Karlovačkom listu 27.4.2006.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014