22. Od sebe za sebe

Što ste sve strpali na svoj popis novogodišnjih odluka ? Ja ništa, jer nisam baš prijateljica s takvim popisima, a i nekako se bojim zavjetovati komadu papira da ću u idućih dvanaest mjeseci biti odana vlastitim dobrim namjerama. Uz to je i šteta potrošiti papir na takvu znanstvenu fantastiku. Ipak, s vremena na vrijeme donesem nekakve životne odluke, otprilike one koje se mogu izvesti u roku dužem od jedne male godine. I koje stanu u moju pamet i uštede papir, jer ekološko ponašanje je jedna od tih mojih odluka. Odlučujete li se na promjene jednom godišnje, ili svako malo, nadam se da ćete i vi ubaciti brigu o okolišu na tu listu. No, što zapravo znači «brinuti o okolišu» ? Možda svaku večer leći u krevet s mislima o jadu našeg planeta, u nadi da će nam se u snovima ukazati rješenje koje će nas spasiti od plutanja na ostacima leda ? Možda se skinuti do kraja i fotkati s domorocima usred Amazone, kako bi podsjetili svijet da su ta pluća planeta i naša pluća ? Možda jednostavno odvajati kućni otpad i posvuda instalirati štedne žarulje ? Svaka je opcija dobra. No pravo je pitanje koje trebamo postaviti jesu li te opcije DOVOLJNO DOBRE ? Kao dugogodišnja uzorna članica jedne zelene udruge do nedavno sam mislila kako je svaka mala, povremena, ekološka akcija dovoljna za spas Zemlje. A onda sam pročitala zbilja «Neugodnu istinu» Ala Gorea i shvatila kako ona stara «MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO», već neko vrijeme nema smisla. Uzrečica je sama po sebi vrlo smislena, ali nekako nam odašilje pogrešnu poruku: da će i minimalni trud uroditi velikim plodom. Ma taman posla. Gospodin Gore vrlo jasno navodi argumente kako ćemo vrlo skoro morati početi tražiti drugu planetu koju ćemo uništiti, ili ćemo napokon pokušati spasiti ovu. A za ovo drugo je ostalo još vrlo malo vremena, upravo toliko da tu odluku donesemo sada i sada je počnemo provoditi. Ne samo vi i ja nego svi. I to tako da DAJEMO SVE OD SEBE. I tu smo kod drugog para rukava. Zašto je tako normalno lako dati sve od sebe kako bi se riješili celulita, ili dočepali zadnje karte za nogometnu tekmu ? I zašto je tako neobično teško dati sve od sebe za ozdravljenje planeta ? Zato što još uvijek mislimo kako su borci za prava okoliša nekakvi frikovi koji u životu nemaju važnijeg posla nego šetati s parolama za spas barske žabe. Zato što mislimo kako je sve to uzalud dok god jedan svjetski moćnik odbija sudjelovati u tome. Zato što zaboravljamo da takvim razmišljanjem nismo ništa bolji od tog moćnika kojeg bez zadrške uglavnom nazivamo glupanom. Zato što zaboravljamo da smo kao i sva druga bića na ovoj planeti dio cjeline koju je nemoguće podijeliti na samostalne dijelove. Zato što zaboravljamo da nam je ovaj planet jedini dom i da su problemi tog planeta jednako stvarni kao i naša svakodnevna borba s poskupljenima, prištićima, lošim raspoloženjima i koječime drugim. Jer, ako se ostvari i djelić crnih predviđanja o finalu globalnog zatopljenja itekako ćemo žaliti za danima brige oko nekoliko običnih prištića.

Pa što onda učiniti, ako odlučimo dati sve od sebe ? Kratko i jasno: učiniti sve moguće. Ako se samo malo upustite u istraživanje mogućnosti, otkriti ćete koliko ih ima i nije ih uopće tako teško provesti. Zapravo, puno je jednostavnije brinuti o okolišu nego riješiti se celulita. I vjerovali ili ne, to je znanstvena činjenica.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014