26. Naopaki grad

Ponekad mi se čini da živim u naopakom gradu.
Dok ostali idu naprijed, mi nazadujemo.
Imali smo kino, više ga nemamo.
Imali smo festival piva u centru grada, više ga nemamo.
Imali smo kupalište u centru grada, više ga nemamo.
Imali smo veliki hotel pokraj rijeke, više ga nemamo.
Imali smo poligon za treniranje pasa, više ga nemamo.

Imali smo dječji park za vožnju biciklom, više ga nemamo.
Imali smo planove za izgradnju bazena, više ih nemamo.
Imali smo tvornica i posla za svakoga, više ih nemamo.
…
Ali, nije da baš ništa nemamo.
Imamo noćni klub u prvoj zgradi kinematografa u Hrvatskoj.
Imamo vašar na kraju grada.
Imamo aute u kojima se saftamo kako bismo došli do nekakvog kupališta.
Imamo ruševinu od razbijenog stakla u koju više ni miševi ne žele ući.
Imamo znakove zabrane za pse usred svake zapuštene tratine.
Imamo parkove za poticanje dječjeg alkoholizma i delinkvencije.
Imamo trgovački centar i kineski dućan na svakom ćošku.
…
Ali, nije baš sve što imamo, toliko loše.
Imamo lijepu knjižnicu.
Imamo drveni most na Korani.
Imamo zelenih površina posvuda.
Imamo i kazalište.
I maleni paviljon u kojem možemo vidjeti kako je nekada bilo urbano u našem gradu.
Imamo i volju mnogih koji će donijeti promjene na bolje. Samo im treba pružiti priliku.
Zbog toga svega, moj grad je tek ponekad naopaki grad.
Ali, čak i naopaki grad, nekakav je grad.

Zbog svega što je bio i zbog svega što može biti, nećemo odustati od njega.

By ekopan u Zeleni Kutić na 09/04/2014